|
Kada je riječ o biološkoj raznolikosti, Velebit je redovito smješten na vrhu ljestvice područja u Hrvatskoj, a danas i šire u ovom dijelu Europe, po broju zabilježenih vrsta (flora i fauna) na svim vrstama staništa. Tako se Park prirode „Velebit“ u cijelosti našao unutar preliminarne Nacionalne ekološke mreže Hrvatske (NEM) i vrednovan je kao važno područje za divlje svojte i stanišne tipove.
Nacionalna ekološka mreža Hrvatske (NEM) propisana je Zakonom o zaštiti prirode („Narodne novine“ br. 70/05), a obuhvaća tzv. ekološki važna područja od međunarodne i nacionalne važnosti. Ona predstavlja korak pripreme Republike Hrvatske na području zaštite prirode u postupku pristupanja Europskoj uniji. Određivanjem Posebnih područja zaštite (Special Areas of Conservation – SAC) u skladu s Direktivom o staništima i Posebno zaštićenih područja (Special Protected Areas – SPA) u skladu s Direktivom o pticama svaka zemlja članica EU doprinosi stvaranju mreže NATURA 2000.
NATURA 2000 je osnovni program u politici zaštite prirode Europske unije, a obuhvaća mrežu zaštićenih područja zemalja članica Europske unije važnih zbog očuvanja ugroženih vrsta i stanišnih tipova navedenih u dodacima Direktive o staništima i Direktive o pticama.
Prema PHYSIS klasifikaciji na Velebitu postoji 89 različitih tipova staništa, odnosno 61 različit stanišni tip prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa (NKS), što čini 70 % svih tipova staništa poznatih u Hrvatskoj.
WWF je uključio Velebit na listu žarišnih točaka („hot-spots“) u okviru programa zaštite šuma na području Sredozemlja „Mediterranean Forests“.
Velebit – područje Nacionalne ekološke mreže – Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove
Redni broj | Naziv lokaliteta | 1. | Cerovačka špilja donja | 2. | Cerovačka špilja gornja | 3. | Čavle špilja | 4. | Ivina jama | 5. | Jama II kod Velikih Brisnica | 6. | Jama iznad Kugine kuće | 7. | Jama pod Bojinim kukom | 8. | Krupa izvor | 9. | Lukina jama – Trojama sustav | 10. | Manita peć | 11. | Slovačka jama | 12. | Snježnica nasuprot Babinog vrha | 13. | Špilja kod Mrkvišta | 14. | Špilja kod Starigrada Paklenica | 15. | Vranovinski ponor | 16. | Vrtlina jama | 17. | Ledenica | 18. | Ponor Štirovača 1 | 19. | Ponor Štirovača 2 | 20. | Krug | 21. | Nacionalni park Sjeverni Velebit | 22. | Visibaba | 23. | Zavižan – Balinovac – Zavižanska kosa | 24. | Hajdučki i Rožanski kukovi | 25. | Zrmanja | 26. | Štirovača cret | 27. | Jama pod stijenom Buljme | 28. | Jama u zubu Buljme | 29. | Nadžak bilo | 30. | Štirovača | 31. | Klepina duliba | 32. | Ramino korito | 33. | Sadikovac | 34. | Visočica | 35. | Valiki i Mali Kozjak | 36. | Borov vrh | 37. | Rončević dolac | 38. | Šatorina | 39. | Vlažne livade uz potok Ljubica u Baškim Oštarijama | 40. | Velinac – Bačić kuk – Brizovac – Soline – Budakovo brdo | 41. | Tulove grede | 42. | Duboke jasle | 43. | Nacionalni park Paklenica | 44. | Krupa | 45. | Tisovac | 46. | Cret uz potok Ljubica | 47. | Babino jezero | 48. | Vlažne livade na Štirovači | 49. | Sunđerac | 50. | Sunđer | 51. | Prikinuto brdo – nalazište velebitske degenije | 52. | Gračačko polje | 53. | Devčića tavani | 54. | Uvala Ivanča | 55. | Uvala Malin – uvala Duboka | 56. | Uvala Zvratnica | 57. | Uvala Kivača | 58. | Uvala Vrulja | 59. | Uvala Jurišnica | 60. | Uvala Modrič do Tankog rta | 61. | Špilja na uvali Pećice | 62. | Šibuljina 1 | 63. | Šibuljina 2 | 64. | Velebit, u cjelini
- međunarodno važno područje za ptice - |
U Nacionalnoj ekološkoj mreži definirani su ciljevi zaštite za točno određene vrste i staništa
Redni broj | vrsta | 1. | hrvatski pijor ( Telestes (Phoxinellus) croaticus ) | 2. | gospina papučica ( Cypripedium calceolus ) | 3. | velebitska degenija ( Degenia velebitica ) | 4. | Kitajbelov pakujac ( Aquilegia kitaibelii ) | 5. | kranjska jezernica ( Eleocharis carniolica) | 6. | Skopolijeva gušarka ( Arabis scopoliana ) | 7. | dinarski rožac ( Cerastium dinaricum ) | 8. | planinski kotrljan ( Eryngium alpinum ) | 9. | šumski crni okaš ( Erebia medusa ) | 10. | veliki timijanov plavac ( Maculinea arion ) | 11. | apolon ( Parnassius apollo) | 12. | Rottemburgov debeloglavac (Thymelicus acteon) | 13. | planinski žutokrug ( Vipera ursinii macrops) | 14. | planinski ćuk ( Aegolius funereus ) | 15. | jarebica kamenjarka ( Alectoris graeca ) | 16. | primorska trepteljka ( Anthus campestris ) | 17. | suri orao ( Aquila chrysaetos ) | 18. | lještarka ( Bonasa bonasia ) | 19. | ušara ( Bubo bubo ) | 20. | zmijar ( Circaetus gallicus ) | 21. | planinski djetlić ( Dendrocopos leucotos ) | 22. | crna žuna ( Dryocopus martius ) | 23. | vrtna strnadica ( Emberiza hortulana ) | 24. | sivi sokol ( Falco peregrinus ) | 25. | mali ćuk ( Glaucidium passerinum ) | 26. | rusi svračak ( Lanius collurio ) | 27. | škanjac osaš ( Pernis apivorus) | 28. | gorski zviždak ( Phylloscopus bonelli ) | 29. | troprsti djetlić ( Picoides tridactylus ) | 30. | jastrebača ( Strix uralensis ) | 31. | tetrijeb gluhan ( Tetrao urogallus ) | 32. | gorski dugoušan ( Plecotus macrobullaris ) | 33. | mali večernjak ( Nyctalus leisleri ) | 34. | veliki šišmiš ( Myotis myotis ) | 35. | mali potkovnjak ( Rhinolophus hippossideros ) | 36. | veliki potkovnjak ( Rhinolophus ferrumequinum ) | 37. | širokouhi mračnjak ( Barbastella barbastellus ) | 38. | vuk ( Canis lupus ) | 39. | dinarski voluhar ( Dinaromys bogdanovi ) | 40. | ris ( Lynx lynx ) | 41. | mrki medvjed ( Ursus arctos ) | 42. | i ostale divlje svojte ugrožene na europskoj i nacionalnoj razini |
Redni broj | Staništa | 1. | Alpske i borealne vrištine | 2. | Mediteranske makije u kojima dominiraju borovice ( Juniperus spp.) | 3. | Otvorene kserotermofilne pionirske zajednice na karbonatnom kamenitom tlu | 4. | Planinski i pretplaninski vapnenački travnjaci | 5. | Istočnosubmediteranski suhi travnjaci ( Scorzoneretalia villosae ) | 6. | Karbonatne stijene s hazmofitskom vegetacijom | 7. | Gorska, pretplaninska i planinska točila | 8. | Ilirsko-jadranska, primorska točila | 9. | Travnjak trave tvrdače | 10. | Planinske rudine | 11. | Pretplaninska klekovina | 12. | šuma klekovine i borbaševe kozokrvine | 13. | Primorska bukova šuma s jesenskom šašikom | 14. | Dinarska bukovo-jelova šuma | 15. | Pretplaninska šuma bukve s planinskim žabnjakom | 16. | Pretplaninska šuma smreke s ljepikom | 17. | šume običnog i crnog bora na dolomitima | 18. | Kraške špilje i jame |
|
|
Prema postojećim podacima na Velebitu su zabilježene 1854 biljne svojte, od kojih je 79 endema. Ovako veliki broj endemskih svojti razlog je što se Velebit često naziva „centrom endemizma“ ovih prostora.
Staništa od osobite važnosti za endemične svojte su stijene i točila (na zapadnoj padini Velebita), špilje, rijeke (Krupa i Zrmanja), te planinski travnjaci i pašnjaci.
Među endemima Velebita su – velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. Croatica), velebitski zvončić (Campanula velebitica), prozorski zvončić (Campanula fenestrellata) Kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana), velebitski klinčić (Dinthus velebiticus) ….
Velebit karakterizira i osebujna stjenjarska flora – ružičasti žednjak (Rhodiola rosea), planinska žutika (Berberis croatica), dvocvjetna ljubica (Viola biflora), okruglolisna kamenika (Saxifraga rotundifolia), osmerolatični drijas (Dryas octopetala), planinski runolist (Leontopodium alpinum) i dr. U cjelini gledano, na Velebitu prevladavaju šumska staništa, a za očuvanje sveukupne biološke raznolikosti vrlo su važne planinske livade i pašnjaci koji ih presijecaju.
Najraširenija šumska zajednica brdskog vegetacijskog pojasa, šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum) rasprostranjena je na područjima ispod 900 metara. Na nadmorskim visinama iznad 800 metara prostiru se dinarske bukovo-jelove šume (Omphalodo- Fagetum).
Primorska bukova šuma s jasenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Fagetum) rasprostanjena je na kamenitim platoima iznad 1000 m. U područjima nadmorskih visina od 1100 do 1650 metara, koji obilježava obilan snijeg, kratko vegetacijsko razdoblje i snažni vjetrovi, razvijene su pretplaninske šume bukve i gorskog javora (Polystycho lonchitis-fagetum) s karakteristično povijenim stablima, savijenim u donjem dijelu uslijed pritisaka dugotrajnog snijega.
Glavne krajobrazne značajke najviših predjela su ogoljele krške formacije koje se izmjenjuju sa šumskim dolinama i suhim travnjačkim površinama.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Prema postojećim podacima na području Velebita do danas je zabilježeno
- 10 vrsta vodozemaca
- 26 vrsta gmazova
- 23 vrste sitnih sisavaca (kukcojeda i glodavaca)
- 23 vrste šišmiša
Velebit je područje rasprostranjenja svih triju velikih zvijeri – mrkog medvjeda (Ursus arctos ), vuka (Canis lupus ) i risa (Lynx lynx ), kao i obitavalište vidre (Lutra lutra ).
Velebit kao dinarsko krško područje, od iznimne je važnosti za vrste podzemnih staništa među kojima nalazimo 23 svojte endemične za Hrvatsku, a dio njih za Velebit.
U okviru izrade prijedloga mreže NATURA 2000, Ornitološki zavod HAZU je Velebit izdvojio kao ornitološko područje gdje populacije 18 vrsta ptica zadovoljavaju klasifikacijske kriterije za europsku mrežu NATURA 2000.
Na Velebitu se nalaze:
- najvažnije gnjezdilište vrtne strnadice (Emberiza hortulana) (1500-2500 parova)
- jedno od najvažnijih gnjezdilišta tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus) u Hrvatskoj
- jedno od najvažnijih gnjezdilišta malog ćuka (Glaucidium passerinum) i planinskog ćuka (Aegolius funereus) te planinskog djetlića (Dendrocopus leucotos)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
